Obrtničko-tehnička škola

Oči u oči s neandertalcima i Rimljanima

U sklopu nastave Povijesti učenici prvih razreda Obrtničke škole s profesorom Krešimirom Grubanovićem posjetili su Muzej Brodskoga Posavlja. Muzej u tijeku rujna ugošćuje izložbu „U potrazi za dalmatinskim neandertalcima“, koja je izvorno postavljena u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Autori su Natalija Čondić iz Arheološkoga muzeja Zadar i Ivor Karavanić s Odsjeka za arheologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Izložba je zamišljena kao dio završne prezentacije rezultata rada na znanstvenom projektu „Kasni musterijen na istočnom Jadranu – temelj za razumijevanje identiteta kasnih neandertalaca i njihovog nestanka“, voditelja dr.sc. Ivora Karavanića. Glavni je cilj projekta bio istražiti kasnu fazu boravka neandertalaca, tj. kasni musterijen u Dalmaciji, sustavnim istraživanjem lokalnih nalazišta srednjeg paleolitika te obradom problematike prilagodbe, identiteta i života neandertalaca u ovim krajevima.

Na osnovi predavanja višega kustosa Josipa Lozuka i više kustosice Ivane Artuković-Župan, učenici su doznali da su izložbom predstavljeni rezultati istraživanja i prepoznavanja više dalmatinskih arheoloških lokaliteta na kojima je ustanovljena musterijenska kultura – kultura srednjega paleolitika koja se u Europi vezuje uz neandertalce: Mujine pećine kod Kaštela, Velike pećine u kanjonu Kličevice kod Benkovca, podvodnoga paleolitičkog nalazišta u Resniku kraj Kaštel Štafilića, prostora između Ljubačkog zaljeva i Posedarja te lokalitetâ na otocima. Po prvi put izložena je arheološka građa pronađena tijekom ovih iskopavanja, kao i novi rezultati apsolutnog datiranja (određivanja starosti) srednjega paleolitika u Dalmaciji. Osim navedenoga, izložba donosi i pregled istraživanja paleolitika u Dalmaciji te utemeljene spoznaje o životu neandertalaca i značajkama njihove kulture na tom prostoru.

Neandertalcima je najvažnije bilo osigurati sredstva za život. Bili su vrlo uspješni lovci, lovili su stepske bizone, divokoze, jelene… Hranili su se gotovo isključivo mesom jer u uvjetima ledenoga doba nisu mogli prikupiti puno voća i povrća. Oruđe su izrađivali od kamenih sirovina koje su im bile dostupne. To su bili rožnjaci kojih ima na Marjanu, sjeverno od Zadra, u benkovačkom kraju i podno Kozjaka. Bili su velike mišićne mase, nešto niži od današnjih ljudi. Imali su bačvasta prsa, izražene nadočne lukove, nisu imali istak na bradi, ali su sasvim ljudski izgledali jer kad bi im odjenuli odijelo ili stavili kapu na glavu i napravili im modernu frizuru, teško da bismo ih prolazeći gradom razlikovali od današnjih prolaznika.

Druga izložba je „Ispričat ću ti priču“ autorice Timke Alihodžić, kustosice Arheološkoga muzeja Zadar. Kroz sedam panoa i vitrine s izloženim materijalom, učenici su upoznali običaje pokapanja u antičkom Zadru te rekonstrukciju života ondašnjih ljudi. Značajno mjesto pritom zauzima stol s kopijama predmeta dostupnih za taktilni osjet osobama oštećenoga vida. Kratke legende napisane su brajicom.

U Muzeju Brodskoga Posavlja izložba je nadopunjena jednom grobnom cjelinom iz rimske nekropole s Trga Ivane Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu s ciljem usporedbe načina pokapanja na zadarskom i slavonskobrodskom području. Vjerujući da će umrli nastaviti živjeti na drugom svijetu, ožalošćeni bi pokojnicima pripremili darove, od skromnih predmeta do skupocjenoga nakita koji su, uz ostatke pokojnika, prilagani u grob. Dodatni razlog bilo je vjerovanje da se pokojnici mogu upletati u živote živih pa su bogatiji prilozi trebali jamčiti njihovo djelovanje u korist potomaka. Većinom su to bili predmeti koje je osoba koristila za života. Dio priloga imao je i simbolično značenje, kao novac kojim se plaćao prijevoz Haronu ili svjetiljka kojom se osvjetljivao put. Brojnost i raznovrsnost grobnih priloga najbolji su pokazatelji da je u Jaderu živjelo bogato stanovništvo s istančanim ukusom za ljepotu i umjetnost. Na temelju rezultata antropološke analize, rituala pokapanja te analize grobnih priloga, istkane su priče o svakom grobu sa zanimljivim naslovima kao što su "Tko je bila osoba pokopana u grobu 11", "Jedan grob, četiri imena, pet priča", "Tko je donio sifilis u Zadar, Kolumbo zasigurno nije", "Dama s Relje" i "Omnia mea mecum porto".

Pojedini učenici imali su pitanja na koja su kustosi opširno odgovarali pa su uključili i podatke o rimskoj ostavštini na slavonskom prostoru. Zaključili su da im je ovo zanimljiv način predočavanja građe i podataka te da bi rado došli ponovno.

Krešimir Grubanović, prof.